Ugradiplin.eu

17/07/2025

JE LI POZNAVANJE HRVATSKOG JEZIKA KLJUČNO ZA OBAVLJANJE POSLA I INTEGRACIJU STRANACA U DRUŠTVO?
Jučer i danas su u medijima prevladavale dvije teme izravno povezane s potrošačima. Kako onim tako inozemnim. Jedna je tema vezana uz oglas koji je objavio Kaufland gdje pozivaju prije svega azijske građane u Hrvatskoj na kupovinu u svojem trgovačkom lancu. Prijavu Državnom inspektoratu i Vijeću za hrvatski jezik protiv trgovačkog lanca Kaufland zbog plakata na hindskom jeziku podnio je Domovinski pokret, na što im je Kaufland samo kratko odgovorio: „Plakati koji se spominju odnose se na proširenje asortimana azijskim proizvodima. Naime, u Kauflandu kupcima u prosjeku nudimo oko 19.000 različitih proizvoda kako bi svaki kupac pronašao ono što traži“. Druga, današnja „VRUĆA“ tema je vezana uz rad dostavljača u RH, prije svega Wolta koji putem agregatora smanjuje radnička prava, smanjuje cijenu rada i agregatorima omogućava praktički robovlasnički odnos prema kako stranim tako domaćim radnicima koji rade preko te platforme.

Ono što je svima upalo u oči je kako se neki političari „bune“ oko stranog jezika koji se koristi na plakatima, ali se NE BUNE PROTIV NEZNANJA HRVATSKOG JEZIKA u uslužnim djelatnostima i rada AGENCIJA koje masovno dovode strane radnike često bez znanja engleskog jezika, a o hrvatskom da i ne pričamo. Ali zato agencije bujaju, vlasnici zarađuju astronomske iznose, prihodi im rastu zvjezdanom brzinom, a zauzvrat društvu ne daju gotovo ništa osim sirove (često polupismene) radne snage koja onda ni kriva ni dužna izaziva među hrvatskim građanima negativne konotacije i neprihvaćanje. Posebice prema državljanima trećih zemalja.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) od lipnja ove godine u Republici Hrvatskoj zaposleno je 141.760 državljana trećih zemalja.

Najviše ih je zaposleno u djelatnosti građevinarstva, 35.255, potom smještaja te pripreme i usluživanja hrane ( 32.072), zatim u prerađivačkoj industriji ( 19.683), trgovini na veliko i malo (13.255), administrativnim i pomoćnim uslužnim djelatnostima (10.014) te djelatnosti prijevoza i skladištenja ( 9.456).

Najveći broj državljana trećih zemalja dolazi iz Bosne i Hercegovine, njih 30.096, Nepala (22.837), Srbije ( 18.505), Filipina (12.998), Indija (11.167), Makedonije ( 9.356), Ukrajine (6.130), te Kosova ( 5.666). Valja istaknuti kako se na strani radnika na jednak način primjenjuju svi propisi radnog zakonodavstva, uključujući i one kojima se regulira plaća radnika.

Pitali smo Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike koliko uopće u RH imamo agencija za privremeno zapošljavanje i posredovanje pri zapošljavanju, tko radi nadzor nad tim agencijama, u kojim zanimanjima je potrebno poznavanje hrvatskog jezika, koliko ustanova radi na programu učenja hrvatskog jezika, je li poznavanje hrvatskog jezika ključno je za kvalitetno obavljanje posla, ali i za bržu i kvalitetniju integraciju stranaca u društvo itd.

Dobili smo odgovore koji će mnoge možda i iznenaditi.

„U evidenciji Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike upisano je 859 agencija za privremeno zapošljavanje te 743 agencije za posredovanje pri zapošljavanju.

Zakon o radu uređuje rad agencije za privremeno zapošljavanje, s obzirom da se radi o vrsti agencije koje su poslodavci. Nadzor nad agencijama-poslodavcima, u smislu poštivanja odredbi ovoga Zakona, obavlja Državni inspektorat, Sektor inspekcije rada, jednako kao što takav nadzor obavlja i prema svim drugim poslodavcima u Republici Hrvatskoj.

Također, nadzor nad radom agencije za posredovanje pri zapošljavanju obavlja Državni inspektorat, Sektor inspekcije rada, a podatke o najvećim prihodima agencija ne raspolažemo. Agencija za privremeno zapošljavanje je poslodavac koji na temelju ugovora o ustupanju radnika ustupa radnike drugom poslodavcu za privremeno obavljanje poslova. U tom slučaju, takav poslodavac ima obvezu ishoditi dozvolu za boravak i rad, kao preduvjet na početku rada stranog radnika, a nakon zasnivanja radnog odnosa s istim, ima obveze poslodavca koje proizlaze iz sklopljenog ugovora o radu i primjenjivih propisa. Ukoliko agencija za privremeno zapošljavanje zapošljava stranu, ista je obvezna, kao i korisnik kojem se radnik-stranac ustupa, ispunjavati sve uvjete potrebne za dobivanje pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ). HZZ provjerava uvjete koje mora ispunjavati i agencija i korisnik.

Agencije za posredovanje pri zapošljavanju su posrednici i kao takve nemaju odgovornost prema radnicima, jer one ne zapošljavaju. U tom smislu ne mogu niti podnijeti zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad stranog radnika.

Iako za većinu zanimanja nije propisano kao obavezno, poznavanje hrvatskog jezika ključno je za kvalitetno obavljanje posla, ali i za uspješnu integraciju stranaca u društvo. Stoga je Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike osiguralo provedbu i financiranje učenja hrvatskog jezika stranim radnicima iz trećih zemalja putem sustava vaučera za obrazovanje odraslih. Navedeni programi namijenjeni su i državljanima trećih zemalja koji su hrvatski iseljenici, članovi obitelji hrvatskog iseljenika, potomci hrvatskog iseljenika ili članovi obitelji potomka hrvatskog iseljenika.

Kroz sustav vaučera omogućeno je učenje hrvatskoga jezika u sektorima i zanimanjima gdje bilježimo najveću potražnju za stranom radnom snagom, a to su građevinski sektor, turizam i ugostiteljstvo, prerađivačka industrija, prehrambena industrija, zdravstvo i socijalna skrb, promet te telekomunikacije (ako ste primijetili TU SE NE SPOMINJE SEKTOR TRGOVINE – op.a.). Za visokoobrazovane radnike te radnike koji obavljaju regulirane profesije osigurano je učenje hrvatskog jezika na višim razinama, čak i do C1.

Za ove programe učenja određena je obveza djelomičnog sufinanciranja troška obrazovanja od strane poslodavca. HZZ putem vaučera financira dio troška pohađanja programa kako slijedi: 50% za zaposlenu osobu kod poslodavca koji zapošljava preko 250 radnika, 60% za zaposlenu osobu kod poslodavca koji zapošljava do 250 radnika, 70% za zaposlenu osobu kod poslodavca koji zapošljava do 50 radnika.

U bazi pružatelja usluga obrazovanja dostupnim korisnicima za programe učenja hrvatskog jezika za strance trenutno je upisano 14 obrazovnih ustanova koje n**e ukupno 61 program obrazovanja. Do sada je odobren ukupno 171 zahtjev za dodjelu vaučera, od čega najviše u prerađivačkoj industriji, ugostiteljstvu, prehrambenoj industriji i graditeljstvu (OPET NEMA TRGOVINE – op. a. ).

Za pojedine regulirane profesije postoji obveza poznavanja hrvatskog jezika, a ista je propisana posebnim propisima kojima se uređuje prava na pristup i obavljanje djelatnosti regulirane profesije. Ističemo da se za određene regulirane profesije, poput onih u sektoru zdravstva, odgoja i obrazovanja, pravosuđa, ili kojima je potrebna učinkovita komunikacija i razumijevanje stručne terminologije, zahtijeva dokaz o poznavanju hrvatskog jezika na odgovarajućoj razini. U tim slučajevima, poznavanje određene razine hrvatskog jezika predstavlja jedan od uvjeta za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija, o čemu odlučuju nadležna tijela (ministarstva) u čijoj su nadležnosti pojedine regulirane profesije ili komore kojima su temeljem dodijeljene javne vlasti ovlaštene za vođenje postupaka za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija.

U tijeku su izmjene i dopune Zakona o strancima u okviru kojih će se razmotriti i pitanje poznavanja hrvatskog jezika“, odgovorili su nam iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.

Pitamo vas: JE LI ZA STRANE RADNIKE POTREBNO POZNAVANJE HRVATSKOG JEZIKA?
*****
MOŽE LI POZNAVANJE HRVATSKOG JEZIKA POMOĆI U USPJEŠNOJ INTEGRACIJI STRANACA U HRVATSKO DRUŠTVO?

30/06/2025

IZJASNIMO SE SADA. ILI ĆEMO ŠUTJETI ČETIRI GODINE!
(podijelite ovaj post)
Samo educiran potrošač, koji ima pristup učinkovitim nacionalnim mehanizmima i alatima zaštite potrošačkih prava, može donositi informirane i ispravne odluke i na taj način utjecati na svoj osobni životni standard, cjelokupno gospodarstvo, ali i zaštitu okoliša, zdravlje i stvaranje kvalitetnijeg društva danas i u budućnosti.

Nacionalni program zaštite potrošača za razdoblje od 2025. do 2028. godine strateški je nacionalni dokument u području politike zaštite potrošača u RH. Nacrt tog strateškog nacionalnog dokumenta u javnoj je raspravi do 7.7.2025.

I sada imate mogućnost izraziti svoj stav, iznijeti prigovore i sugestije na Nacrt ili staviti svoje prijedloge za izmjenu i/li dopunu teksta.
Sada i kao potrošači možete dati svoje mišljenje. To je prilika. Jer na temelju toga donosit će se drugi propisi koji će uređivati područje zaštite potrošača.

Sada učinite sve ono što ste u zadnje četiri godine nama prigovarali, sugerirali i predlagali. Ili, šutite!
Nemojte biti kao s izborima. Svi nešto njorgate i pametujete, kritizirate, a kada treba izaći van na birališta – odustanete. I pustite manjinu da odlučuje o većini.

Ako to sada učinite, a imate još samo sedam dana, imate mogućnost sudjelovanja u kreiranju naconalnog programa zaštite potrošača.
I, ne, prihvaćamo nikakve isprike. Imate moć! Dajte svoj prijedlog.

U suprotnom – šutite. I više ne prigovarajte. Na ništa.
I, ne, nije u pitanju hoće li se Hrvatska sada „zaplaviti“ ili „zacrveniti“, možda „zacrniti“. U pitanju je četiri godine vaših i naših prava na zaštitu potrošača. I sve ono što se može očekivati u iduće četiri godine. U Hrvatskoj.
Kako sudjelovati? U prvom komentaru ove objave imate link. Kliknite i idete na e-savjetovanje. Dalje je na vama. Do sada, vjerovali ili, samo je šest komentara. Samo šest! A mi npr. imamo 134.000 pratitelja. Pa neka samo 1 % da svoj prijedlog ili iznese stav, to je barem 1300 reakcija… A to je ništa naspram milijun pregleda naših objava koje svako malo imamo.

Hoćete li izaći iz svojeg komoditeta i učiniti pravu stvar - sudjelovati u javnom savjetovanju o Nacionalnom programu zaštite potrošača za razdoblje od 2025. do 2028. godine? Ako nećete – zašutite! I nemojte više uopće se usuditi bilo što prigovoriti bilo kome. Niti nadležnom ministarstvu gospodarstva, niti Državnom inspektoratu, niti HNB-u, niti bilo kojem ministarstvu, državnom tijelu… Jer ćete time pokazati svo poznato hrvatsko licemjerje: jedno ćete govoriti, drugo pisati, treće raditi.

Imate se pravo naći uvrijeđeni zbog ovog teksta, ali samo ako se prepoznate, a ne poduzmete - ništa. Imate se pravo ljutiti ako sada ne reagirate. I imate pravo u budućnosti prigovarati samo ako budete sudjelovali u kreiranju (pa taman i da Vam se odbije prijedlog!) novog Programa.

Može li više od tri milijuna hrvatskih potrošača reći svoj stav o ovom strateškom dokumentu? Ili ćemo kao i do sada samo biti hrabri „Facebook ratnici“ i pametovati o bojkotu, inspekcijama, ministrima, Vladi RH, a kada treba nešto učiniti za sebe i svoje bližnje očekujete da će to učiniti netko drugi umjesto Vas. E, neće. Ma kako to brutalno zvučalo.

Izvolimo se očitovati. Ili šutimo sljedeće četiri godine.
Ako imate volje i odgovornosti podijelit ćete ovu objavu na svojim profilima kako bi je vidjelo što više potrošača. Vidjet ćemo što ćete poduzeti. Već danas.

28/05/2025

MINISTRE, IZMIJENITE ZAKON O ZAŠTITI POTROŠAČA!
Ovaj tekst pišemo potaknuti sve većim brojem prigovora potrošača koji su, nakon kupovine određenog proizvoda, htjeli vratiti proizvod u trgovinu koja im zatim nije prihvatila povrat. Najnoviji primjer je slavonskog trgovačkog lanca Vinkoprom (koji je inače poznat kao „težak“ trgovac kada su u pitanju reklamacije potrošača).

Kupac je kupio dlijeto. Nakon što je bolje promotrio, nekih pola sata poslije, vratio se nazad u trgovinu s računom „starim“ 30-tak minuta i zamolio za povrat. Odbijen je zbog „poslovne prakse Vinkoproma“ koji ne prihvaća povrat proizvoda na taj način. Tužan, a poslije i pomalo gnjevan nazvao je Potrošački centar Ministarstva gospodarstva i dobio odgovor prema kojem „trgovac sam određuje poslovnu praksu glede povrata ili zamjene proizvoda“. Tako da je njegova kupovina postala zapravo impulzivna kupovina sa štetnim posljedicama za njegov novčanik.

„Nisam znao za tu praksu, niti sam bio upoznat da trgovac u Hrvatskoj ne mora primiti nazad robu. Znam da većina to prihvaća u roku od sedam do 14 dana,“ požalio nam se Slavonac.

Drugi kupac je naveo kako je više p**a kupovao stvari u Austriji, Sloveniji i Italiji, a ponekad i Njemačkoj (vozač je kamiona!) i uredno su bez pogovorno prihvaćali proizvod. Čak i nošene cipele nakon 14 dana…

„U Hrvatskoj mi nisu htjeli prihvatiti reklamaciju kamoli povrat proizvoda, što me šokiralo! Kakva smo mi to država u kojoj nemam pravo predomisliti se i vratiti recimo neotpakirani, odnosno neoštećeni proizvod ili proizvod koji u međuvremenu recimo moja supruga kupi, a ja to nisam znao pa mi taj proizvod više ne treba?! Dok sam čekao na jednoj međunarodnoj granici pročitao sam ne samo hrvatski već i neke druge zakone o zaštiti potrošača („nisu sve kamiondžije neuki kako neki misle“ – primjedba kupca). Utvrdio sam da Hrvatska zaista u svom zakonu o zaštiti potrošača to nije predvidjela! Za mene je to bio ŠOK!“, piše nam ljutiti Bilogorac.

Na žalost, za razliku od drugih razvijenih demokracija Zapadne Europe, u Hrvatskoj gledano zakonski trgovac od potrošača ne mora preuzeti nazad kupljeni proizvod niti mu vratiti novac, odnosno zamijeniti za neki drugi proizvod. Sve je stvar dobre volje ili „dobre trgovačke prakse“ pa u 70 % slučajeva trgovci IPAK prihvaćaju i vraćaju novac ili daju vrijednosni bon, odnosno rade zamjenu za neki drugi proizvod. I to u roku od 7 do 30, a u nekim slučajevima čak i do 60 dana.

S obzirom na sve izrečeno UPOZORAVAMO potrošače da prije kupovine pokušaju se informirati o svojim pravima, posebice glede povrata robe. Trgovac bi trebao isto tako, ako već ne prihvaća povrat, JASNO, VIDLJIVO I NEDVOSMISLENO istaknuti na prometnom ili vidljivom mjestu obavijest o pravu na povrat proizvoda jer je ta informacija i te kako bitna za kupca, a i zakonski je propisano kako kupac IMA PRAVO BITI INFORMIRAN, pa je to nama olakotna okolnost prilikom eventualnog potrošačkog nezadovoljstva kupovinom ili proizvodom.

Što se tiče nadležnog ministarstva gospodarstva, aktualni ministar ima povijesnu šansu izmijeniti dosadašnju praksu kojom su se sve dosadašnje inicijative udruga za zaštitu potrošača (uključivo i Europskog centra izvrsnosti potrošača, HUZP-a i dr.) glede uključivanja prava na povrat proizvoda u Zakon o zaštiti potrošača – odbijale!? Trgovački je lobi očito bio do sada puno jači od potrošača čiji se glas sve do 24. siječnja 2025. jedva čuo, uglavnom prečuo. Kao nadležni ministar Ante Šušnjar sada ima šansu pridružiti hrvatske potrošače onim zapadnoeuropskim, a ne ostaviti nas na milost i nemilost dobroj volji trgovaca i međunarodnih korporacija.

Došlo je vrijeme korjenitih promjena u pogledu na hrvatske potrošače kao na „trgovačku lovinu“ u kategoriji „slobodnog lova“.

A vi, potrošači, oglasite i javno prozivajte one koji vam ne žele izaći u susret i napraviti povrat, zamjenu ili reklamaciju proizvoda. Za sada samo to možemo. Dok se ne dogovorimo za nešto drugo. Jače i, za trgovce, bolnije rješenje. Sa ili bez ministarstva.

19/04/2025

UMRO JE NENAD UNUKIĆ
Jučer, u 77. godini života, nakon kratke bolesti, preminuo je poznati automobilistički novinar i borac za autoplin - Nenad Unukić.
Pamtiti ćemo ga uvijek kao dobrog i vrijednog suradnika, prije svega Čovjeka. Na kojeg si uvijek mogao računati, čak i kada je njemu bilo teško u životu
Uvijek je bio uz autoplinaše.
Bio je i član Zajednice za UNP HGK, ali i predsjednik Hrvatske udruge automobilističkih novinara.

02/11/2024

Jel' znate za ovo?

29/10/2024

Zanimljivo...

ZBOG NEPOŠTENE TRGOVAČKE PRAKSE NOVA KAZNA ZA ZASTUPNIKA "KIA" AUTOMOBILA U RH!
Državni inspektorat zaprimio je nadopunu predstavke vlasnika električnog vozila KIA protiv hrvatskog KMAG-a, glavnog zastupnika i distributera vozila marke KIA u kojoj, u bitnom, navode kako ih trgovac nije obavijestio o 3 servisna opoziva za električno vozilo tipa KIA EV6 (god.proizvodnje 2023.), te da trgovac provodi nepoštenu poslovnu praksu u odnosu na potrošače jer u up**ama za predmetno vozilo ne navodi jasno da je za tu vrstu vozila tvornički propisan dulji servisni interval nego za ostala vozila te jer na svojim internetskim stranicama oglašava uslugu Kia Charge - punjenje električnih vozila po povoljnijoj cijeni, koja nije dostupna na tržištu RH.
Temeljem navedene predstavke ponovljen je inspekcijski nadzor nad trgovcem.
Nadzorom je utvrđeno je da je trgovac protivno članku 8. stavku 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 19/22. i 59/23.), prilikom prodaje električnih vozila, isticao nejasne uvjete prodaje jer u knjižici Jamstvo i održavanje, dostupnoj potrošačima prilikom donošenja odluke o kupnji, nije jasno naveo da je za električna vozila propisan dulji servisni interval nego što je to slučaj za ostala vozila.
Slijedom navedenog, protiv trgovca su poduzete mjere propisane citiranim Zakonom.
Druge nepravilnosti na koje vlasnici vozila KIA ukazuju u nadopuni predstavke nisu utvrdene. Ovo stoga jer je trgovac tijekom nadzora dokazao da Vam je uručio obavijest za opoziv vozila za koji je to bio u obvezi -opoziv objavljen u sustavu RAPEX (sustavu brze razmjene obavijesti u pogledu proizvoda koji predstavljaju rizik za zdravlje i sigurnost potrošača), pod brojem: AN: A 12/01430/24.
Inače, KMAG Adria, zastupnik KIA za Hrvatsku, Sloveniju, Srbiju, BiH, Crnu Goru, Albaniju i Kosovo, ne nudi KIA Connect, a ni KIA Charge, upitni su im i servisni intervali od 15.000 km, a posvuda u EU su 30.000 km! Europska komisija ne dopušta proizvode prvog reda za velike, a drugog reda za nerazvijene države.
Također, uvidom u sporne članke koji govore o širenju mreže povoljnijih punionica električnih vozila u državama članicama EU utvrđeno je da je trgovac iste prenio u cijelosti bez komentara, odnosno sugestija da će navedena usluga uskoro biti dostupna na tržištu RH.
Za sada će KMAG biti kažnjen kaznom koja ne može za pravnu osobu premašivati 15.000 eura, no od kazne je važnija spoznaja kako su kupcima KIA vozila otvorena vrata za tužbu na hrvatskim sudovima.
O tom slučaju zavaravanja kupaca i nepoštene trgovačke prakse mi smo, uz portal Start, jedini u Hrvatskoj izvješćivali pod naslovom "Ponižava li KIA hrvatske potrošače?":
https://www.facebook.com/share/p/4YfNHVPjAH95DPwu/
Na žalost, svi ostali mediji o ovome - šute.
I za kraj ove objave, još jedna "poslastica" za ljubitelje priča o različitim cijenama istog proizvoda na hrvatskom i inozemnom tržištu.
Na slici se lijepo vidi koliko isti model Kia Sportswagon sa 625 litara prtljažnog prostora, sedam godina jamstva i zimskim gumama za 1€< košta u RH, a koliko u susjednoj Sloveniji...

02/09/2024

MOŽDA NISTE ZNALI!
Autoplin je alternativno gorivo broj jedan u EU s više od 8,5 milijuna vozila u prometu!

LPG emitira 21% manje CO 2 od konvencionalnih goriva.

Čak 7 od 10 najvećih proizvođača automobila proizvodi vozila na autoplin.

Obnovljivi tekući plinovi mogu smanjiti ugljični otisak konvencionalnih tekućih plinova I do 80%.

Tekući plinovi, uključivo LPG, imaju više od 1000 primjena u Europi.
Informirani ste! 🤗

22/08/2024

Prenosimo!

U ITALIJI OPET SUBVENCIJE ZA AUTOPLIN!
Prema podacima talijanske Nacionalne unije zastupnika stranih vozila (UNRAE), u Italiji raste broj vozača koji kupuju vozila na LPG/UNP.

UNRAE-ovo izvješće pokazalo je da je između siječnja i lipnja 2024. bilo 81.467 novih registracija automobila na LPG, odnosno 7,6 % više nego u istom razdoblju prošle godine, pri čemu je autoplin dosegao tržišni udio od 9,1%!

Među najpopularnijim modelima na autoplin su Dacia Sandero, Dacia Duster, Renault Captur i Renault Clio.

U Italiji vozači koji kupe ili obave preinaku automobila na LPG/UNP dobivaju poticaje od vlade.

Poticaj za nove automobile na LPG spada u raspon emisija CO2 (ugljičnog dioksida) od 61-135 grama po kilometru.

Isto tako kupcu se odobrava dodatni popust na katalošku cijenu u iznosu 3.000 eura ako se rashoduje automobil do Euro 2 klase ; 2.000 eura ako se automobil Euro 3 rashoduje; 1.500 eura ako se Euro 4 auto rashoduje i zamjenjuje novim.

Doprinos, odnosno državna se subvencija može rezervirati do 31. prosinca 2024. ili dok se fond ne iscrpi – preciznije nešto više od 117 milijuna eura! S time da za korištenje poticaja automobil mora imati katalošku prodajnu cijenu koja ne prelazi 42.700 eura s uključenim PDV-om.

Također se može iskoristiti bonus za ugradnju LPG sustava na sva vozila koja spadaju u kategoriju M1.

Konkretno, subvencija iznosi 400 eura s time da vozilo ne smije već biti odobreno za LPG ili metan ili dvojno gorivo; vozilo mora imati ekološki razred ne niži od Euro 4 odnosno sustav koji se instalira mora biti potpuno nov.

Poticaj vrijedi za instalacije izvedene do 31. prosinca 2024., osim ako su resursi iscrpljeni ( npr. 31. srpnja ostalo je još 2.343.000 eura!).

I za kraj recimo još i ovo:

Cijena LPG/UNP je u Italiji znatno niža od benzina i dizela (oko 50 %) s time da se automobilima na plin omogućava kretanje čak i kada su prometne blokade aktivne poput zabrana vožnje zbog onečišćenja zraka i/li "par-nepar" vožnja. Ono što još Italiju izdvaja u odnosu recimo na Hrvatsku i zemlje Zapadnog Balkana, je i oslobađanje vozila na LPG od plaćanja cestarine i to u razdoblju od tri do pet godina, ovisno od regije kojoj pripadaju.
I onda se čudimo što u Italiji i dalje raste broj vozila na LPG...A u Hrvatskoj stagnira.
Kod nas političari ne vole AUTOPLIN!

03/08/2024

https://www.jutarnji.hr/autoklub/aktualno/apsurdna-zabrana-hoce-li-vlasnici-desetaka-milijuna-dizelasa-u-europi-prestati-voziti-svoje-aute-15488779

22/07/2024

Opa!

25/05/2024

ZBOGOM, NOVAK BENZ!
I to je vrijeme došlo: od 1. lipnja ove godine u povijest odlazi među Zagrepčanima,
Velikogoričanima, a i Sisčanima popularni Novak Benz u Budimu
Buzinu (zagrebačko naselje). Od lipnja vijorit će se zastave Shella, odnosno grčkog Coral energy kao nositelja franžize za Hrvatsku.
Na žalost, imajući u vidu dosadašnja iskustva za očekivati je da će povoljni AUTOPLIN biti prošlost.
Zbogom Novak Benzu i svim divnim ljudima koji su tamo radili. Kroz toliko godina bilo je lijepo družiti se s vama 👍

13/05/2024

Ovo je prihvatljivo i za one koji žele koristiti AUTOPLIN!

EKSKLUZIVNO: UVOĐENJEM EU ISKAZNICE ZA UMIROVLJENIKE KONAČNO BI SE DOKINULO SRAMOĆENJE NA BLAGAJNAMA TRGOVINA I BANAKA TE DOBNA DISKRIMINACIJA U OSTVARIVANJU RAZNIH PRAVA!
Toliko je SVAKODNEVNO nepravde prema starijim osobama i umirovljenicima u Hrvatskoj. Od dobne do financijske, zdravstvene i socijalne diskriminacije. Svakim danom vidimo kako im je teško ili sve teže. Posebice u trgovinama koje im često „na akcijama“ n**e prehrambene proizvode upitne kakvoće (ili sramotnih 5-10% popusta) na ukupnu kupovinu iz koje onda izdvajaju razne „super pon**e“, „povoljne“ artikle, „dobre cijene“ i sl., a što je čista „navlakuša“ za ljude kojima je svaki euro bitan za preživljavanje.
Zapravo, te građane starije dobi svi nekako „vole“ kada im treba uzeti - novce ili glasove na izborima. Samo što naši umirovljenici i druge starije osobe (posebice nezaposlene u dobi od 50+ godina) često ne mogu niti kupiti sve ono što mogu kupiti njihovi vršnjaci i kolege u drugim zemljama EU. A kao mi smo „jedinstveno tržište“ gdje bi svi građani EU trebali imati jednaka prava…
No, mi to nemamo. Svi znamo.
Kao što ni strani umirovljenici kod nas nemaju ista prava kao u svojoj zemlji kako po pitanju prava na razne „umirovljeničke“ popuste u trgovini, u zdravstvu, na kulturnim događanjima, tako na lokalnim i međunarodnim prometnim linijama, financijskim uslugama (banke, osiguranja) itd.
Zato nas je na konferenciji za medije Hrvatske stranke umirovljenika (HSU), prošli tjedan posebno zaintrigirala (više usput spomenuta) informacija o prijedlogu uvođenja jedinstvene „Europske umirovljeničke kartice“ (po uzoru na Europsku iskaznicu za osobe s invaliditetom koja ima sliku i osobne podatke vlasnika – op. a.) koja bi svim umirovljenicima trebala biti dokaz da mogu na jednak način i bez ikakve diskriminacije, ostvariti razna prava, popuste i pogodnosti na jedinstvenom tržištu EU!
S obzirom da su mediji to nekako prečuli pa se o tome nije posebno javno govorilo, kamoli pojasnilo, naši stariji su nas pitali za pojašnjenje tog zaista jedinstvenog prijedloga Hrvatske stranke umirovljenika za „Europsku umirovljeničku karticu“.
Zamolili smo Emu Culi, javnosti poznatoj kao autorici prvog hrvatskog Zakona o zaštiti potrošača, obnašateljici brojnih visokih dužnosti u tijelima javne vlasti, ali uvijek posvećenoj zaštiti potrošača i trgovinsko-uslužnom sektoru, za detaljnije pojašnjenje te ideje:
"Sazrelo je vrijeme za uvođenje jedinstvene „Europske umirovljeničke kartice“ koja će svim umirovljenicima biti dokaz da mogu na jednak način i bez diskriminacije, ostvariti razna prava, popuste i pogodnosti na jedinstvenom tržištu EU od onih u trgovinama (tzv. off line trgovini), popusta u raznim oblicima prijevoznih sredstava (javnom gradskom i međugradskom prijevozu i međudržavnom prijevozu, međunarodnom željezničkom prijevozu te prijevozu putem zrakoplovnih linije, brodskih linija), zatim popusta u turističkim aranžmanima, korištenju privatnih zdravstvenih usluga (poput stomatoloških, dijagnostičkih, preventivnih i drugih pregleda, fizikalne terapije…), ali i na kulturne manifestacije (poput koncerata, kazališnih i kino predstava itd.), on line prodaje roba i usluga, osiguravateljskih i bankarskih, odnosno odvjetničkih usluga, raznih edukacija u cilju poboljšanja kvalitete života uz društvenu i socijalnu uključenost (slikanje, pisanje, fotografiranje, ples, izrada suvenira za tržište i sl.),“ pojasnila nam je Ema Culi i dodala: „Uspostava navedene kartice povlači za sobom i tehničku provedbu od uspostavu jedinstvenog EU registra - baze podataka, koje bi vodilo nadležno ovlašteno tijelo u svakoj državi članici EU. Ujedno, to tijelo bi imalo zadaću komunikacije sa svim prodavateljima i pružateljima usluga. Kartica može biti i u elektronskom obliku sa QR kodom kao dvodimenzionalnim bar-kodom koji se koristi za brzu i efikasnu pohranu i čitanje podataka. Ovaj tip bar-koda može sadržavati različite vrste informacija o korisniku uz najvišu razinu zaštite i to na razini cijele EU! Jer na tom jedinstvenom tržištu EU takva umirovljenička kartica trenutno - ne postoji!“
Naglašavamo, kako bi tom svojevrsnom potrošačkom umirovljeničkom karticom u prošlost otišla sramotna obveza javnog dokazivanja umirovljeničkog statusa, primjerice kod raznih trgovačkih lanaca u Hrvatskoj (traženje papirnatih bankovnih izvoda za mirovinu i inih sličnih dokaza).
Svi umirovljenici mogli bi temeljem te kartice svoj status dokazivati i u drugim članicama EU bez nošenja papirnatih izvadaka iz banke, što je često bilo ponižavajuće na blagajnama ili recepcijama. To bi vrijedilo i za umirovljenike ostalih država članica EU u našoj zemlji, a kojima bi se na taj način jednako priznao status i ostvarivanje povlastica kao i našim, domaćim umirovljenicima.