19/09/2026
IN MEMORIAM | Jakov Kević
Danas je Drniš ostao bez jednog od svojih tihih, prepoznatljivih ljudi.
S tugom smo primili vijest da je preminuo Jakov Kević, suprug, otac, kolega, čovjek čiji je život desetljećima bio utkan u život našega grada.
Svoj radni vijek započeo je u nekadašnjem Centru za kulturu, pod čijim su okriljem djelovale brojne ustanove koje će poslije krenuti svaka svojim zasebnim putem. (Pučko, Knjižnica, Radio).
Nakon njihova razdvajanja svoj je radni put nastavio u Pučkom otvorenom učilištu Drniš, dok je s našim radijom ostao povezan sve do danas, kao jedan od njegovih malih udjeličara.
No ono po čemu su ga mnogi Drnišani poznavali i po čemu će ga pamtiti je to da je bio glazbar i kovač.
Dvije ljubavi, dva umijeća i dva neraskidiva dijela njegova života koja su ga možda i najbolje definirala.
Više od nevjerojatnih pedeset godina bio je član Gradskog puhačkog orkestra Drniš.
Svirao je saksofon i desetljećima bio dio glazbene kulise našega grada – njegovih blagdana, svečanosti, procesija, susreta i trenutaka koje pamtimo.
Generacije su se mijenjale, godine prolazile, a Jakov i njegov saksofon ostajali su dio orkestra. Svoju ljubav prema glazbi prenio je i na svoje kćeri.
Imao je i zanat koji danas gotovo pripada nekom drugom vremenu.
Bio je posljednji drniški kovač.
U vremenu u kojem nestaju stari zanati, s Jakovom odlazi i jedan mali komadić onoga Drniša kakav je nekada bio – vremena kada se živjelo od svojih ruku, kada se zanat učio godinama i kada su zvuk čekića o nakovanj i zvuk limene glazbe bili sasvim prirodan dio života jednoga maloga grada.
Možda upravo zato njegov život najbolje ostaje zapisan u zvukovima.
U zvuku kovačkog čekića kojim je stvarao rukama.
U zvuku saksofona kojim je više od pola stoljeća stvarao glazbu.
Neki ljudi odu, a iza njih ostane mnogo više od imena. Jakov je svoj trag u Drnišu ostavio.
Njegovoj obitelji i svima koji su ga voljeli upućujemo iskrenu sućut.
Počivao u miru, Jakove.
Neka ti je laka drniška zemlja. 🎷 💔 🕊️
Foto: Mario Sučić
